Verovanje
u prokletstva, u današnje vreme, deluje malo primitivno i smešno.
Međutim, nekada nije bilo takvo, ljudi su zaista verovali u prokletstva i
njima objašnjavali mnoge događaje. Ne samo što su verovali, već su ih i
primenjivali, ali, naravno, uz oprez, jer neopravdano prokletstvo može
da se vrati nazad onome ko ga je bacio.Verovanja u neka istorijska
prokletsva su opstala i do dan danas. Danas ćemo ih sve nabrojati.
Uključili smo i neka prokletstva iz naših krajeva.
1) Prokletstvo faraona
Sudeći po nekim izveštajima, nakon
otvaranja grobnice Tutankamona, istraživači su naišli na natpis sa
rečima: Svako ko uznemiri faraona će uskoro ostetiti krila brze smrti.
To nije odvratilo poznatog egiptologa Hauarda Kartera i lorda
Karnvarona da 1922. godine uđu u grobnicu i proslave se zbog jednog od
najvećih arheoloških otkrića. Međutim, ubrzo nakon toga, mnogi članovi
grupe koja je ušla u grobnicu su umrli od najrazličitijih razloga. Lord
Karnavor je umro zbog infekcije od uboda komarca, na primer, dok je
jednog egipatskog princa ubila žena. To je dovelo do pomame u javnosti
zbog prokletstva grobnice i o tome se naveliko pisalo u medijima.
Naravno, bilo je i slučajeva da su neki
ljudi ušli u grobnicu, pa proživeli ostatak života sasvim normalno, ali
mediji o njima nisu pisali. Ipak je broj smrti bio neuobičajeno visok,
pa je to neke naučnike navelo na spekulacije da je pravi uzrok smrti
bila neka vrste stare bakterije ili gljivice, koja je hiljadama godina
ostala zarobljena u grobnica, a na koju istraživači nisu imali razvijen
imunitet.
2) Prokletstvo Ocija – ledenog čoveka
Ocija smo već opisali u članku pod nazivom, najbolje očuvana praistorijska tela.
To je najstarija evropska mumija. Elem, sedmoro ljudi je umrno nakon
kontakta sa ovom mumijom, što je dovelo do nagađanja da je i Oci pod
nekom kletvom, isto kao i faraoni. Međutim, negde oko stotinu ljudi je
bilo uključeno u kontakt sa ovim telom, i velikoj većini se ništa nije
desilo.
3) Prokletstvo Tamerlana
Treće prokletstvo je posebno zanimljivo. Tamerlan
je bio tatarski emir, koji je živeo od 1360 – 1405. godine, i bio
poznat kao jedan od najvećih i najsurovih osvajača na svetu. Sazdao je
imperiju koja je bila jedna od najvećih na svetu. Istovremeno je bio i
čovek velike inteligencije, voleo je umetnost i govorio nekoliko jezika.
Kod nas je poznat po tome što je poštedeo život Stefanu Lazarevću, koga
je zarobio u bitci kod Angore, kada se Stefan borio na strani Turaka,
jer je bio njihov vazal. Tamerlan je, po predanju, bio oduševljen
Stefanovom ličnošću i vojnim taktikama srpske konjice.
Elem, nakon smrti, Tamerlan je sahranjen
u maulozeju u Samarkandu. Na njegovoj grobnici su zapisane reči:
„Najveći rat će započeti, ako se ova grobnica otvori„. Međutim, nakon
nekoliko vekova, kada su promenjene mnoge vlade i stanovništvo, na
grobnicu su svi zaboravili i ona je ostala zapuštena.
Sve do 1941. godine kada je Staljin,
koji je bio veoma impresioniran Tamerlanovim životom, naredio da
ekspedicija ode u taj grad, otvori grobnicu, donese ostatke i usput sve
snimi kamerom. Ekspedicija se bila malo zabunila, jer nije bila sigurna u
kome tačno gradu se nalazi grobnica, pa su se malo zadržali, ali su sve
otvorili i doneli ostatke u Rusiju.
Igrom slučaja, grobnica je otvorena
mesed dana pre Hitlerovog napada na Rusiju. Rusija odnosno SSSR je u tom
ratu izgubio oko 26,6 miliona stanovnika, i to je bio jedan od
najubojitih napada ikad.
Dok je rat već uveliko bio u jeku, ruski
naučnici odluče da vrate posmrtne ostatke, tamo gde su ih i našli. To
su učinili u novembru 1942. godina, sahranivši ih prema islamskim
običajima, baš u vreme kad je započeta ofanziva u bitci za Staljingrad,
koju je ruska vojska dobila i koja je predstavljala jednu od
najznačajnijih prekretnica u Drugom svetskom ratu. Od tada nikome više
nije palo na pamet da uznemirava grobnicu.
Zasluga za povraćaj posmrtnih ostataka
se pripisuje ruskom kamermanu Maliku Kajumovu, koji je bio prvobitni
član ekspedicije i upozoravao na kletvu, još pre nego što je grobnica
otvorena. Posle toga je služio u vojski, i preko nekoliko generala,
slao molbe Staljinu da vrati ostatke nazad. Staljin je, u to vreme, bio
prilično sujeveran zbog svih dešavanja, pa je odlučio da ga posluša.
Malik je inače bio kamerman, ali nije uspeo da snimi ništa od grobnice,
iz nepoznatih razloga.
4) Prokletstvo Houpovog dijamanta
Houpov 45-karatni dijamant
plave boje je jedan od najpoznatijih dijamanata na svetu. Smatra se da
će nesreća stići svakog ko ga nosi ili poseduje. To se uglavnom i
dešavalo, mada stručnjaci smatraju da je sve slučajnost i da je cela
priča o prokletstvu marketinški trik, sa namerom da se poveća cena
dijamanta na tržištu. Mnoge smrti nisu ni dokazane, već su samo legenda.
Ali legenda ide ovako. Dijamant je
prvobitno prokrijumčaren iz hrama u Indiji od strane, francuza
Žan-Baptista Tavernijera, koga je, ubrzo nakon toga, ubila grupa pasa.
Posle je došao u vlasništvo Luja šesnaestog i Marije Antoanete, koji su
izgubili glave u Francuskoj revoluciji. Posle toga ga je posedovala
porodica Houp, koja je zapala u finansijske probleme, pa je morala da ga
proda. Kupac, Evelin McLin, ćerka vlasnika Njujork Tajmsa, je, ubrzo
nakon dolaska u posed dijamanta, izgubila dvoje dece, a muž ju je
ostavio zbog druge žene. Na kraju je dijamant završio u muzeju, gde se i
danas nalazi. A dok su ga vozili u muzej, vozač ga je slučajno
dodirnuo. Vozač je posle toga izgubio celu porodicu u požaru.
5) Prokletstvo Tekumseha (prokletstvo američkih predsednika)
Tekumseh je bio indijanski poglavica,
koga su u ratu 1811. godine, američki vojnici više puta slagali i
prevarili. Na kraju su celom plemenu uzeli zemlju i ubili veliki broj
pripadnika plemena. Tekumeshov brat, duhovni vođa plemena, je bio
ogorčen, pa je bacio kletvu na glavnog generala Harisona i sve američke
predsednike koji budi izabrani u godini koja se završava sa nula. U
narednih 100 godina svi američki predsednici izabrani u nultoj godini su
umirali tokom mandata, što je zaista nateralo ljude da poveruju u
kletvu. Međutim, poslednja dva predsednika Ronald Regan i Džordž Buš su
uspeli da ostanu do kraja mandata, što znači da je kletva prestala da
važi.
6) Srpska prokletstva
Kod nas postoji nekoliko prokletstava
koja su možda uticala na kurs istorije. Car Dušan je, na primer, za svog
života, nekoliko puta bio proklet. Prvo je bio proklet od svog oca,
Stefana Dečanskog, koga je ubio. Potom ga je crkva proklela, jer je
odveo svoju ženu na Hilandar, pa i od same carigradske patrijaršije zbog
osnivanja partrijašije. Narod je kasnije smatrao da su upravo ta
prokletstva dovela do propasti dinastije Nemanjić i srpske kraljevine.
Zatim tu je i kletva cara Lazara, koja proklinje sve Srbe, koji se ne
bore za Kosovo da će ostati bez potomaka i sreće. Smatra se da ova
kletva i dalje važi, i da bi mogla da uzrokuje nestanak svih Srba.




Коментари
Постави коментар