Dokazi o postojanju, života poslije smrti, različitih denziteta i inteligentnog života van Zemlje u multidimenzionalnim realitetima
Koliko puta ste se zapitali jesmo li sami
u svemiru? Koliko ste se puta zapitali što se dogodi s nama nakon
smrti? Mnogi razmišljaju o tome što se nalazi van naših ograničenih
osjeta i percepcije, kako li univerzum zapravo izgleda i zbog čega
živimo i umiremo na Zemlji? Ako razmišljate o takvim i sličnim pitanjima
tada je ovo tekst posvećen vama.
Matrix World stranica je osmišljena na
način da je uređuju čitatelji prijedlozima za prijevode i istraživanja,
dok volonteri urednici, od kojih su većina bivši čitatelji, pokušavaju
oblikovati vaše prijedloge nakon što ispitamo jesu li informacije točne.
Ovakav način rada omogućava zadovoljstvo čitatelja i pruža mogućnost
učenja novih spoznaja, bez obzira iz kojeg područja te spoznaje dolaze.
Ponosni smo što nemamo tabu tema, i nadamo se da će nas u budućnosti
biti još više kako bismo mogli ispuniti što više želja čitatelja.
Osim pitanja koja se tiču zdravlja,
patokracije – vladavine psihopata, arheologije i povijesti najčešće ste
nas kontaktirali zbog metafizičkih nedoumica. Svakodnevno dobivamo
prijedloge koji se tiču istraživanja postojanja inteligentnog života u
svemiru, divinacije, paranormalnih pojava, iskustva bliska smrti, života
nakon smrti, reinkarnacije, NLO fenomena i drugih misterija o kojima
smo do sada napisali brojne tekstove, no ipak nismo imali prilike
obuhvatiti sva ova pitanja u jedan tekst.
Najbolje skrivena tajna
Postoji tajna koja je puno veća od
političkih spletki i igara, farmakoloških i medicinskih makinacija,
uništavanja slobode, sponzoriranja znanosti pa čak i prikrivanja i
mijenjanja činjenica iz svekolike povijesti ljudske vrste. Ta tajna
ostaje potpuno neotkrivena – čak je se i osuđuje od strane znanstvene
zajednice – pa ipak ovo je najvažnija tajna o svemu što postoji. Da, baš
o svemu što postoji.
Tajna glasi ovako:
Mi opstajemo nakon fizičke smrti naših tijela. Naša svijest nadilazi fizičko postojanje na način koji je toliko moćan i nevjerojatan da ljudski jezik ne može niti započeti s njegovim objašnjenjem.
Natural News tvrdi da je to poruka dr. Ebena Alexandera, autora nedavno publicirane knjige koja se naziva „Proof of Heaven,“
u kojoj se potvrđuju značajne znanstvene teorije koje se bave pitanjem
razvoja same prirode i života u njoj kao i postojanja „kreatora.“ No
kako shvatiti postojanje drugih inteligentnih entiteta ili čak
super-entiteta kojeg možemo nazvati kreator ili kreatorica, kako god vam
paše, ako ne znamo kako uopće izgleda univerzum i sve što se u njemu
nalazi tj. postoji?
Dr. Alexander je bio neurokirurg i
potpuni skeptik po pitanju postojanja ljudske duše i sam je tvrdio da je
učio u društvu koje je fokusirano na materijalno i materijalizam.
Alexander je bio uvjeren kako je „svijest“ nusprodukt biokemijskog rada
našeg mozga i ništa više. To stanovište dijeli većina znanstvenika, osim
ako oni ne dolaze iz redova teoloških zajednica.
Stephen Hawking,
najznamenitiji fizičar današnjice smatra da je ljudsko biće običan
biološki robot bez svijesti i slobodne volje, iako su neki metafizičari
imali isto stanovište za ljudsko biće koje nije razvilo svoje
potencijale svijesti i samosvijesti, ti isti metafizičari nisu
ograničavali eventualnu mogućnost ljudskog razvoja. Hawking smatra da
ljudsko biće nema baš nikakve šanse za izlaz iz robotskog zatvora što
smatramo najvećom lakrdijom (ako ne i ludilom) jer bi se tada s pravom
pitali, zašto uopće postojimo ako nemamo mogućnost razvoja i napretka?
Naravno, govorimo o eventualnoj psihološkoj evoluciji.
Alexander bi ostao pri svojem tvrdokornom
znanstvenom uvjerenju do svoje smrti da ga upravo smrt nije ponukala na
istraživanja o pitanjima koje većina znanstvenika pokušava što bolje
ignorirati.
Igra sa smrću – zagrobni život
Dr. Alexander je zvanično bio mrtav sedam
dana. Za to vrijeme je imao izrazito životopisno i jasno „putovanje“ u
život nakon života. Naime, dr. Alexander je dobio infekciju Escherichie coli koja
mu je napala leđnu moždinu i mozak. Nakon brojnih komplikacija pao je u
komu koju su kolege nazvali potpunom smrću mozga. Koma, u kojoj je bio
Alexander, nije ostavila ni traga djelovanja njegovog mozga. Liječnici
su Alexandera na životu održavali uz pomoć aparata, no smatrali su da će
uza svu tehničku podršku Alexandrovo tijelo umrijeti nakon nekoliko
dana, te ako se kojim slučajem probudi iz kome biti u stanju „biljke“ s
iznimno limitiranom aktivnošću mozga. Statistički gledano, smrtnost
pacijenata koji su dobili bakteriju e. coli na mozgu je bila stravičnih
97%.
Dok su liječnici razmišljali kako
obitelji priopćiti najgore, on je imao sedmodnevno putovanje u zagrobni
život. Svoje zagrobno iskustvo je opisao ovako:
Iskustvo zagorobnog života je toliko stvarno i jasno da se iskustvo ljudskog života na Zemlji čini kako običan i blijed san.
Alexander tvrdi da u zagrobnom životu ne
postoji osjećaj za dimenziju vremena. Vrijeme ne „protječe“ kako mi
imamo iluziju o tome. O tome koliko je ogromna naša iluzija o protoku
vremena možete saznati ovdje.
Alexander je pojasnio kako se trenutak mogao pričiniti kao vječnost dok
je vječnost mogla izgledati kao trenutak. Svojom slobodnom voljom se
mogao pomicati kroz prostor i vrijeme.
Ljubav je bio najjači osjećaj koji je dominirao Alexandreovim zagrobnim životom. Prisustvo zla se činilo nemjerljivo malo.
Komunikacija za vrijeme fizičke smrti je
telepatska i nema potrebe za izgovaranjem riječi. Trenutak nakon što u
umu postaviš pitanje, pitanje isti tren postane očigledno tako što se
prikažu odgovori „ispred očiju“.
Alexander je doživio osjećaj pakla i
spasenje i uznos u raj u čemu su ga asistirala anđeoska bića.
Interesantno je kako Alexansander nije ni prva ni zadnja osoba s
određenim religijskim ubjeđenjima koja je personalizirano oblikovala
zagrobni život ili peti denzitet, kako ga nazivaju metafizičari. Brojne
su osobe židovske vjeroispovijesti označili raj okupan u plavoj
svjetlosti, što je tradicionalna predstava ovog naroda. S druge strane,
kršćani su često govorili o paklu i raju. Koliko je takva predodžba
osobna možete najbolje vidjeti u tekstu pod nazivom: “Izvantjelesno iskustvo četvorogodišnjaka: religija ili znanost?”.
Unatoč tome kako javnost smatra da svi ljudi imaju dušu, trebali bismo razmisliti o pojmu “organski portali”
i što se zapravo skriva iza tog naziva. Pogledajmo sljedeći video s
gospođom Laurom Knight-Jadczyk koja je do sada izdala brojne
istraživačke radove i knjige na temu metafizike, povijesti i drugih
važnih pitanja s kojima se susrećemo.
Prije nego li nastavimo s tekstom također
bi trebali obratiti pažnju na jednu od najvećih modernih tajni, a to je
činjenica kako ljudska vrsta osim onih s dušom, i organskih portala,
krije i puno mračnije entitete o kojima većina malo ili nimalo zna.
Riječ je o psihopatima.
Smatramo kako „izgled“ petog denziteta
varira od osobe do osobe no najvažnije stvari i karakteristike ostaju
iste. Kako bismo shvatili o čemu je Alexander govorio morat ćemo se
pozabaviti razinama svijesti u univerzumu.
Iako je ovo škakljivo pitanje na kojem se
lome mnoga koplja, skloni smo uvjerenju da su ostali tragovi znanja o
tome u brojnim mističnim školama, uključujući i sufizam, s kojima su se
bavili brojni metafizičari, pa čak i moderni znanstvenici. No počnimo od
početka.
Kako biste više saznali o ovoj temi, molimo Vas da posjetite stranicu Cassiopaea – Hrvatski, na kojoj možete pronaći brojne vrijedne informacije, uključujući i one o denzitetima.
Također vam preporučamo i čitanje Kasiopejskih sesija
kako biste dobili uvid u nevjerojatan eksperiment koji još uvijek
traje. U slučaju da vas informacije, koje ste dobili dodatno
zainteresiraju, te ako poželite saznati više, priključite se Kasiopejskom forumu.
Dvojni polaritet univerzuma i postojanje denziteta
Za sve one koji prate izučavanja G.I.
Gurdjieffa, P.D. Ouspenskyog, Carlosa Castanede i Davida Ickea i drugih
modernih metafizičara, postojanje denziteta neće biti nikakva novost, no
ogolimo li određene informacije „do kosti“, moći ćemo svekoliki
univerzum podijeliti prema ZNANJU i načinu na koji se to znanje
odražava, točnije, prema količini svjesnosti i načinu djelovanja te
svijesti. Da, dobro ste pročitali, to je glavni način na koji se
denziteti ili gustine – razine svjesnosti razlikuju. Osim razina
svjesnosti – denziteti se razlikuju i prema polaritetima.
Negativan polaritet se metafizički naziva OPS:
Okrenuti prema služenju i pomaganju sebi,
točnije, negativno „nabijena“ svijest koja se „hrani“ isisavanjem
energije iz istog ili nižih denziteta. OPS entitet ima ljubavi samo za
sebe, i želi znati više od drugih bez želje za dijeljenjem znanja i
saznanja. Ovakvi entiteti određeno vrijeme, točnije, kroz određene
denzitete, mogu napredovati no nakon toga staje njihov razvoj zbog
limita zadržavanja znanja i saznanja samo za sebe i zbog nemogućnosti
dugotrajne suradnje s drugima i borbe unutar hijerarhije. OPS entiteti
obožavaju materijalno postojanje i materijalna sredstva bez obzira kakva
ona bila. OPS uopće neće mariti za tuđu slobodnu volju i svoju volju će
nametati drugim entitetima.
Pozitivan polaritet se metafizički naziva OPD:
Okrenuti prema služenju i pomaganju
drugima, točnije, pozitivno „nabijena“ svijest koja omogućava drugima
učenje i napredovanje prema većim denzitetima. OPD entiteti surađuju i
volontiraju. OPD entitet ima ljubavi prema drugima više nego li prema
sebi. Zahvaljujući suradnji, OPD ima mogućnosti prebacivanje u nove
denzitete i naravno pravilan razvoj znanja to jest svijesti. OPD
entiteti nisu fokusirani na materijalno niti imaju želju za djelovanju u
hijerarhiji. OPD će, ako je to potrebno, uskratiti informacije OPS
entitetu zbog prirode OPS-a, točnije, zbog njegova djelovanja na druge
entitete. OPD će poštovati tuđu slobodnu volju osim ako „ta slobodna
volja“ neće uništavati slobodnu volju drugih entiteta.
Bez obzira sviđalo se to vama ili ne,
ljudsko biće je OPS entitet. Mi isisavamo energiju iz našeg i nižih
denziteta, mi jedemo biljke i/ili životinje, pijemo vodu, udišemo zrak, a
poneki ljudi su čak kanibali i jedu pripadnike istog denziteta. Živimo u
hijerarhijskom društvu, koristimo oružja i oruđa s kojima uništavamo
postojanje entiteta iz nižih denziteta, uništavamo prirodu, ne poštujemo
svoj ni tuđi život i konstantno se uplićemo u tuđu slobodnu volju kroz:
filozofiju, znanost, religije, vojsku, policiju, zakone, legalne
obveze, namete, itd .
Molili bismo vas da uzmete u obzir kako
je ovaj opis iznimno sažet. Mi nismo u stanju prenijeti tisuće stranica
metafizičkih spisa u jedan tekst, no ako imate želju i ako je to vaša
slobodna volja, sami ćete započeti potragu za novim informacijama.
Najbolje objašnjenje OPS-a, naspram OPD-a možete dobiti od istraživačice i povjesničarke Laure Knight-Jadczyk, naročito kroz njene serije knjiga naslovljene “The Wave”, određene dijelove možete pročitati, ovdje, a želite li saznati više, knjige možete kupiti ovdje.
No, prije svega vam predlažemo gledanje sljedećeg videa (kliknite na
podnaslove kako biste mogli što bolje razumjeti ovu temu).
No što su zapravo denziteti i kako se oni dijele prema razini svijesti to jest znanja?
Prvi denzitet:
U prvom denzitetu bi se nalazili;
minerali, biljke, kristali, voda, itd. Ovaj denzitet je iznimno
materijalan i ima najmanje razine svijesti. Pročitate li više o
istraživanjima dr. Masaru Emota,
moći ćete djelomično shvatiti kako djeluje svijest u prvom denzitetu.
Prvi denzitet nema samosvijest i zbog toga ne pripada ni jednom
polaritetu točnije nisu ni OPS niti OPD karaktera.
Drugi denzitet:
Ovaj denzitet je još uvijek ogrezao u
materijalnom to jest fizičkom postojanju, no kod razvijenih primjeraka
drugog denziteta se počinje razvijati samosvijest. U drugom denzitetu bi
se nalazile životinje. Iako metafizičari dvoje o tome koliko su i jesu
li ovi entiteti OPS i OPD karaktera, držimo da ćemo morati više
uobličiti drugi denzitet zbog boljeg shvaćanja.
Sve životinje su na neki način predatori,
čak i oni koji su biljojedi jer koriste energiju dobivenu iz biljaka,
dok su biljke (pasivni) predatori prvog denziteta jer isisavaju energiju
iz tla, točnije, minerala i vode. S druge strane, neki metafizičari
smatraju da su određene vrste kukaca OPD karaktera, kao što su mravi,
pčele i termiti, no zapravo držat ćemo se pretpostavke da entiteti (koje
mi poznajemo na Zemlji) imaju tendenciju pomicanja prema OPS-u što više
razvijaju samosvijest, a što najbolje vidimo na primatima i visoko
razvijenim socijalnim strukturama društvenih sisavaca koji se
uobličavaju u hijerarhiju ili vladajuću piramidu na čijem vrhu je alfa
mužjak i/ili alfa ženka dok se u bazi nalaze omege ili najniži članovi
krda ili čopora.
Treći denzitet:
U trećem denzitetu se nalazi čovjek. Iako
je čovjek fizičko biće koje se fizički hrani, ljudsko biće ima
tendenciju razvijanja metafizičkog dijela, točnije, ima mogućnost
psihičke evolucije i podizanja razina spoznaje i samospoznaje. Naravno
da mi, osim ljudskog bića, nemamo primjer drugih entiteta u trećem
denzitetu, no imamo ostatke diljem planete koji pokazuju da su nekada na
planeti postojali drugi pripadnici trećeg denziteta kao što su:
Neandertalci i Denisovanci.
Karakteristika bića u tećem denzitetu je
da ima priliku razvijanja svoje duše. Ovdje stvari postaju dosta usijane
jer brojni metafizičari tvrde kako svi pripadnici trećeg denziteta
nemaju dušu te da je samo dio ljudske rase sačinjen od onih koji imaju
potencijal razvijanja viših centara i pun potencijal razvitka duše, dok
drugi (kao što su organski portali i psihopate – psihički i fizički
predatori) nemaju mogućnost ostvarivanja potencijala duše. O tome smo
više pisali u tekstu pod nazivom: „LJUDI BEZ DUŠE: Mit ili stvarnost?“.
Razvijanjem potencijala duše, pripadnik
trećeg denziteta se sve više okreće spoznaji i samospoznaji i
energetskom i/ili eteričnom aspektu postojanja. Iako smo mi čvrsto
usidreni u fizičkom postojanju, energiju ponekad sasvim dobro osjećamo i
eksploatiramo kroz: shiatsu, bioenergetsku masažu, radiesteziju, rašljarstvo,
itd. Energijom u i oko ljudskog bića su se do sada bavili brojni
istraživači ispitujući polje oko Homo sapiensa koje se popularno naziva
„aura“. Najviše su na tom polju istraživanja ostvarili: prof. dr.
Konstantin Korotkov, prof. dr. Harry Oldfield i doajen ispitivanja ljudske aure Semjon Kirlian. Treći denzitet na zemlji je za sada OPS karaktera i nadamo se da će jednog dana jezičak na vagi preći na stranu OPD-a.
Četvrti denzitet:
Četvrti denzitet bi bio prvi kombinirani
fizičko-energetski denzitet u kojem entiteti mogu nastanjivati fizičku
ravan ili eterične realitete. Jasno nam je koliko ovo može zvučati
čudno, dapače čak i radikalno, no nije nam u interesu zbunjivanje
čitatelja već otkrivanje informacija o kojima se piše s jako puno
dezinformacija koje su se nagomilale s vremenom. Nemojmo zaboraviti da
živimo u OPS svijetu koji ima tendenciju skrivanja istine i
onemogućavanja znanja kroz patokraciju. Entiteti u četvrtom denzitetu se, u određenim metafizičkim krugovima, nazivaju bića iz nižih astralnih realiteta, dok se po Magogijskoj teoriji nazivaju hiperdenzitetska bića ili multidenzitetska bića.
Ova bića mogu biti OPD i OPS karaktera no
vi, već po stanju u kojem se nalazi naša planeta, sami možete
zaključiti da smo mi kroz povijest imali priliku susretanja uglavnom s
bićima OPS karaktera. Osim Gurdjieffa, Ouspenskog, Castanede, Valleea i
Keela, možete naći brojne reference o ovakvim entitetima, no moramo
upozoriti da se oni obično oslovljavaju s imenima koje mi tradicionalno
povezujemo s nečim sasvim drugim. Njihovi nazivi bi bili: bogovi,
anđeli, demoni, gremlini, goblini, patuljci, vilenjaci, sivi,
drahmonidi, lizardi, liziji, itd. Više o tome možete naći u tekstovima
pod nazivom: Prvi kontakt, KOZMIČKE ŠALJIVĐIJE i Vrijeme čuda.
Ovi entiteti se još uvijek rađaju i umiru
kao i entiteti u drugom i trećem denzitetu, no zbog svoje razine znanja
i svjesnosti nastanjuju i realitete koji su nama nevidljivi ili barem
djelomično nevidljivi. S obzirom da smo u stanju osjetiti samo 2% EM
spektra kroz naša krajnje ograničena osjetila, shvatit ćete da pojam
paranormalnog može imati potpuno racionalna objašnjenja upravo zbog
našeg neznanja i ograničenosti osjetila. Koliko vidimo ili ne vidimo,
koliko smo u stanju percipirati ili ne percipirati najbolje možete
vidjeti iz knjige „Polje“ Lynne McTaggart, a koliko smo ograničeni našom subjektivnom percepcijom možete vidjeti u nizu tekstova pod nazivom „Najveća tajna.“
Peti denzitet:
Peti denzitet bi bio prvi stalni eterični
ili energetski nivo, no pasivne konteplacijske uloge. Po metafizičkim
učenjima, peti denzitet je mjesto na kojemu se nađemo nakon što umremo.
Na njemu obitavaju svi entiteti koji se „recikliraju“, točnije, koji
umiru i ponovno se „rađaju“ od prvog do četvrtog denziteta. Jasno nam je
da ovo može biti iznimno nezgodno za sve one koje „ne vjeruju u
reinkarnaciju“ ili za one čija vjera nije zasnovana na reinkarnacijskim
ciklusima, no mi jednostavno pratimo metafizička saznanja i nemamo se
želje sukobljavati s vašim osobnim stanovištima. Ako su vaša uvjerenja
drugačije prirode, sada je najbolje vrijeme da prestanete čitati ovaj
tekst jer mi ne želimo utjecati na tuđu slobodnu volju.
O iskustvima bliskima smrti su se bavili
brojni znanstvenici o čijim ćemo radovima pisati u nastavku teksta, no
želite li znati što su znanstvenici saznali o reinkarnaciji molimo vas
da kliknete na ovaj link.
U petom denzitetu se usvaja naučeno iz
prošlih života. Također se odabiru lekcije u budućim reinkarnacijama.
Metafizičari smatraju da se prebacivanje iz jednog u drugi denzitet ne
mora događati samo preko petog denziteta; kada se nauče sve potrebne
lekcije iz jednog denziteta može se preći u viši denzitet bez potrebe
„posjeta“ petom denzitetu.
Šesti denzitet:
Šesti denzitet je čisti energetski nivo
bez potrebe reinkarnacije i posjedovanja fizičkog tijela. Po
metafizičarima, ovo je OPD nivo na kojemu se nalaze ujedinjeni OPD
entiteti s odbljescima ili refleksijom OPS-a koji se odlikuje kao
samostalno djelovanje određenih entiteta. Metafizičari nazivaju ovaj
realitet viši astralni nivo. S obzirom da je jako teško shvatiti čak i
sami četvrti denzitet s našom ograničenom sviješću, uopće nećemo više
gubiti vrijeme na šesti denzitet jer ga mi, u stvari, nismo u stanju
shvatiti niti imamo riječi s kojima bi ga opisali.
Sedmi denzitet:
Sedmi denzitet, ili unija s jednim, bi u
najboljoj mjeri mogao opisati kreatora ili vrlo dobro poznatu, ali
iskrivljenu imenicu „bog.“ Svi djelići svjesnosti na svim denzitetima su
dio sedmog denziteta. To se ne odnosi samo na one entitete koji imaju
dijelove fragmentirane duše (kao što su entiteti koji naseljavaju treći
denzitet) ili duše ujedinjenih entiteta koji se nalaze na šestom
denzitetu. Sedmi denzitet obuhvaća cijelo postojanje bez obzira na
polaritet, denzitete i multiverzume, kako ih je opisao Michio Kaku.
Ovo krajnje pojednostavljeno objašnjenje
dualnosti univerzuma i njegovu podjelu prema nivou svijesti tj. znanja,
nije ništa novo. Do ljudskih bića to znanje milenijima dolazilo u
varijacijama iskrivljenih mističnih i religijskih učenja. Potražite li
na Internetu, naći ćete brojne prikaze „Drva života“ koje je do nas
uglavnom došlo uz pomoć Kabale.
Pogledate li malo bolje na prikaz drva
života vidjet ćete da možete uočiti prvi denzitet na dnu, pa drugi odmah
iznad prvog, tada se treći dijeli na pozitivni i negativni dio ili
lijepa i ružna imena božja. Nakon toga imamo peti denzitet koji nema
niti OPS niti OPD karakter (toliko o postojanju raja i pakla). Nakon
toga dolazi četvrti denzitet pa šesti i na vrhu, naravno, sedmi. S ovim
malenim pregledom smo objedinili antička znanja o shvaćanju univerzuma, a
sada se vraćamo na naše dokaze iz znanosti koja se tek počinje ozbiljno
hvatati u koštac s najvećim misterijama ljudskog roda.
Kvantna duša
Pročitate li tekst pod nazivom „Kvantna fizika objašnjava postojanje duše“
u kojemu se, zahvaljujući Sir Rogeru Penroseu i prof. dr. Stuartu
Hameroffu, objašnjava kako kvantna fizika shvaća postojanje univerzalne
svijesti i, naravno, naše vlastite duše. Spomenuti dvojac tvrdi kako je
svjesnost rezultat kvantne gravitacije čiji se efekti osjećaju unutar
moždanih mikrotubula – procesa koji su oni nazvali „Orchestrated
objective reduction ili Orch-OR“ što bi prevedeno na naš jezik značilo:
orkestrirana objektivna redukcija.
U iskustvima bliskim smrti, točnije, u
NDE (Near death experience) mikrotubule koje se nalaze u svakoj
moždanoj stanici gube svoje kvantno stanje no informacije koje su u
njima pohranjene ostaju neoštećene. Ako se ljudsko biće oživi to jest
vrati iz kome ili kliničke smrti, tada se informacije ponovno vrate u
ljudski mozak jer mikrotubule ponovno vrate svoje kvantno stanje. U
slučaju da ljudsko biće umre i napusti naš fizički denzitet, tada
njegove kvantne informacije postoje izvan tijela i to zauvijek u obliku
koji mi nazivamo duša.
Коментари
Постави коментар