Oko 800 milijuna ljudi diljem svijeta dobrovoljno su se uključili u stvaranje najveće globalne datoteke dosjea građana i s velikim zadovoljstvom, gotovo euforično, oni iz sata u sat ažuriraju podatke u svom dosjeu, nadopunjuju ga osobnim, intimnim podacima o svim oblastima svojih života, kako onih strogo informativnima, tako i naizgled banalnima. Jasno, govorimo o Facebooku. I odmah na početku, zanemarimo realnu i iz aviona vidljivu mogućnost da su ti podaci itekako zanimljivi državnim službama poput zlokobne američke agencije CIA i sestrinskih agencija diljem svijeta, zanemarimo tezu od koje se skepticima kosa na glavi diže – da su takve službe zapravo i osmislile globalni orwelovski mega projekt stvaranja detaljnih dosjea koje građani proizvode sami i još su sretnu što to rade; zanemarimo sve to, ignorirajmo očito kako to obično radimo i zapitajmo se samo u kojoj mjeri svoju privatnost bezbrižno ustupamo «nekome tamo»… Nekome tko više niti ne krije da prati svaki naš cyber korak čak i dok smo s Facebooka odlogirani. Nažalost, malo koga to zabrinjava. Jer je naprosto to tako. I svi su u istoj kaši. Pa koga onda briga…
Sve znaju o nama, bili bi idioti da to ne koriste
Prosječni građanin ima svoj e-mail account na Gmailu, istom onom sustavu koji koristi dok po internetu traži bilo što. To je toliko uobičajeno da taj proces čak i nazivamo «googlanje». Dobar dio korisnika interneta, pogotovo onih malo starijih ljudi, ili onih koji se ne kuže pretjerano u I&T, bili bi blokirani i nesposobni za surfanje da se nekim čudom Google sruši jer ne znaju upisati banalnu web adresu u browser nego se ama baš za sve oslanjaju na Google. Taj Google ima uvid u privatnu i poslovnu elektroničku poštu stotina milijuna koji za privatne ili profesionalne potrebe «googlaju» unutar tog istog sustava koji očito, jer zašto ne bi, jako dobro zna sve o svojim mušterijama. Koje su, usput rečeno, još i korisnici Facebooka. I ponovno, pravimo se ludi poput većine nas ljudskih ovaca i zanemarimo očito, zanemarimo mogućnost da bi nekome palo na pamet zloupotrijebiti tu nevjerojatnu moć jer općepoznato je da su korporacije humane, a njima rukovode sve svetac do sveca, zanemarimo sve to i čisto teoretski prihvatimo mogućnost da «netko» zna sve o tome što radimo, privatno i profesionalno, ima uvid u naše bankovne račune, naš ukus po pitanju glazbe, filma, književnosti, hrane i pića, do detalja ima uvid u naš ljubavni i seksualni život, u poslovne angažmane i aranžmane, ugovore, sve naše chatove, Gtalk voice razgovore, a i Skype je bogme fino integriran u Facebook, primjerice. Ukratko, ne postoji gotovo nikakav aspekt naših života koji se može odvojiti od Googla i Facebooka. I očito, mi tu ne možemo gotovo ništa. Osim vjerovati da nikome neće pasti na pamet da zloupotrijebi tu ogromnu moć, odnosno, da se to cijelo vrijeme veće ne događa. Izgleda da smo naivniji nego što si to želimo/smijemo priznati.
Prema podacima koje prezentira sam Facebook, američki korisnici te socijalne mreže provedu u prosjeku osam sati mjesečno na «fejsu», a Google ih zadrži još ukupno dva sata svaki mjesec. To se odnosi samo na tražilicu, ne na e –mail, a svi ovi podaci vjerojatno nisu puno različiti i u Europi. Usput, YouTube Amerikance okupira svojim sadržajem mjesečno u prosjeku «samo» sat i 41 minutu. Sve te brojke samo rastu, sve smo prisutniji i ovisniji o Google, Facebook i sličnim «navikama» bez kojih očito ne možemo, o kojima smo privatno i profesionalno ovisni, a koje po prvi put u povijesti, zahvaljujući tehnologiji, imaju kapacitet i mogućnost negdje «zapisati» sve što radimo i trajno to sačuvati. Teoretski tako, a usporedba je namjerno apsurdna i brutalna, u slučaju da sutra vlast uzurpira nekakva upgradeirana verzija Hitlera i nacista, jednostavnim klikom i pogledom na zaslon monitora lako će utvrditi tko je prijetnja, tko je tamo dvije tisuće i neke čitao tu opasnu knjigu, propagirao taj neprijateljski film, izgovorio onu blasfemijsku parolu i ukratko – koga sve treba skratiti za glavu u prvome valu, a tko je pogodan za ostale funkcije u potlačenom robovskom društvu nemile budućnosti. Svojim senzacionalističkim predstavljanjem novoga, još boljega Facebooka nedavno, izbacili su upravo slogan – vaš time line od rođenja do smrti – čitav život na Facebooku, na jednome mjestu! Ali taj dosje je multimedijalan, sutra će biti 3D, nije to više nacistička papirnata datoteka sa crno bijelom fotkom, u ladici od mahagonija. A ta globalna datoteka građana koji se dobronamjerno iz sata u sat «zabavlja» ažurirajući opširno vlastiti dosje koji teoretski može biti i smrtna presuda u budućnosti, samo je u prvoj polovici ove godine Facebooku donio 1,6 milijardi dolara, od čega najmanje 500 milijuna dolara neto. U pola fiskalne godine obrnuli su 1,6 milijardi dolara na proizvodu koji je doslovno besplatan? A to su samo brojke koje dolaze iz matične kuće jer Facebook kao privatna firma nije dužna objavljivati poslovne podatke, pa vanjski izvori spekuliraju i s gotovo 1,9 milijardi dolara u istom razdoblju što je više nego što su lani prihodovali tijekom čitave godine. I sve se to odnosi još uvijek u najvećem postotku na zapadne zemlje jer globalna datoteka građana tek treba osvojiti istok, Aziju, Afriku što i jest cilj, korporativne globalističke pameti i New World Order filozofije koja dirigira s vrha piramide gdje je onih 1 posto o kojima se naveliko ovih dana na prosvjedima diljem svijeta govori. Ironično, prosvjedima koji za razliku od kultne 1968. godine, kada je medij bio rock and roll, svog medija imaju upravo u Facebooku i internetu općenito.
Digitalna kopija života
Facebook je već prešao mjesečnu brojku od bilijun ulaza, to je više od tisuću milijardi pregleda profila svaki mjesec, to znači da korisnik dnevno skokne na «fejs» nekih 40 puta. i zadrži se sve zajedno barem 25 minuta. Toliko o ovisnosti. Ali ne samo o ovisnosti jer znanstvenici upozoravaju na očite, vrlo štetne negativne zdravstveno pogubne efekte koji iz te ovisnosti proizlaze. Ugledna britanska liječnica iz oblasti neurologije Susan Greenfield (LINK na tekst) tvrdi kako moderne tehnologije u potpunosti mijenjaju način rada ljudskog mozga, u negativnom smislu, dakle, ne kao rezultat tehnološki uzrokovane evolucije. «Dugotrajno sjedenje ispred računala može potpuno zbuniti dječji mozak i predstavlja veliki rizik od ovisnosti o računalu radi čega treba što je moguće više tražiti od djece da idu vani i budu na zraku, da su uz kompjutor puno manje nego što prosječne djeca danas borave pred monitorom» kaže znanstvenica koja ističe da korištenje modernih tehnologija razvija kod djece kreativnost i ima čitav niz pozitivnih utjecaja ali problem je što s sve češće moderne tehnologije koriste pretjerano. Sve više djece je ispred računala i do 2000 sati što često prerasta u čistu ovisnost, a svaka pretjerana upotreba očito je opasna. «Ogroman je problem vezano uz Facebook što današnja djeca doslovno žive život preko «fejsa» i što reći o njihovom identitetu ako se oni sami definiraju onako kako ih drugi vide» pita se znanstvenica Greenfield i upozorava kako spojevi u mozgu kod aktivnosti među kojima je i pretjerano gubljenje vremena na «fejsu», mogu biti privremeno onesposobljeni ili privremeno neaktivni što e zapravo školski primjer demencije. Ona, dakako, nije usamljena u svojim upozorenjima jer mnogo je studija i znanstvenih radova napisano na ovu temu.
Naravno, svaka nova tehnologija izluđuje i stvaraju se histerije kao u doba radija i TV, kada je javnost zasipana dezinformacijama o opasnostima novih tehnologija, ali objektivno, bez obzira na zdravstveni aspekt, činjenica je da je ogromna moć u rukama privatnih vlasnika, korporacija, koje na taj način doslovno imaju uvid u živote ljudi i čitavih država, manjih firmi, nevladinih organizacija i slično. Pitanje je tko i u koje svrhe može koristiti ili već koristi te ogromne baze podataka, a naši životi su danas doslovno kopirani u digitalnom formatu na serverima diljem svijeta i mi na to uopće ne možemo utjecati. Bilo da se ti podaci koriste u banalne (daleko je to od analnoga, ali neka…) marketinške svrhe ili u svrhu kontrole, represije, ucjene i slično, mogućnosti zlouporabe nema kraja. Facebook, Google, bezbroj srodnih I&T brendova integrirana je i bit će sve prisutnija u mobilnim pametnim telefonima. Svako malo stižu sve morbidnije vijesti o mogućnostima zlouporabe, namjernim bugovima i tajnim internim aplikacijama kojima se nadzire svaki naš korak, a relativno je jednostavno pretvoriti smart phone i prislušni uređaj i u svakom trenutku moći čuti i znati gdje se kreće vlasnik telefona, pa čak i kad je uređaj isključen jer dok god je baterija unutra, a uređaj pod naponom, tehnološki napredni predator može manipulirati telefonom bolje od 99 posto vlasnika mobitela. Nije ni čudo da se tehnologija upravo u tom pravcu razvija, a razmažena javnost kao bogove slavi tipove poput Stevea Jobsa i slične likove iz Silicijske doline koji su tek nešto sofisticiranija verzija nacističkih znanstvenika koje nije bilo briga tko i u kakvim nehumanim uvjetima proizvodi njihove skupe igračke, samo da se proizvodnja nastavlja, da se roba štanca. Građani su žrtva kako god se okrene. Na «besplatnom» Facebooku jedva čekaju upisati novu crticu u vlastiti dosje, a onda preskupo, samo zbog brenda, plaćaju i po 20-30 puta manje vrijedan uređaj da bi «netko» znao gdje su, o čemu pričaju i kakav su status prije minutu upisali na svoj Facebook profil. Treba li uopće spominjati sigurnosne kamere po gradovima, zgradama, nadzor velikog brata, aplikacije poput Google earth i slično? Ako su narodu dali “besplatno” satelitske snimke Zemlje i bliskog nam svemira, možemo li uopće zamisliti što su zadržali za sebe, kakvom tehnologijom oni raspolažu i što sve u realnom vremenu mogu zumirati i vidjeti? Još donedavno možda smo se i mogli/smjeli, naivno, baš poput djece zanositi o slobodi Interneta kao slobodnom mediju budućnosti. Danas je valjda svima jasno da je sloboda fikcija, a moć u rukama onih koji ionako posjeduju sve ostalo. U svijetu korporacija ništa nije besplatno, a najskuplje su upravo tobože besplatne igračke. I sve na ovome svijetu ima svoju cijenu…. osim SLOBODE. (Ante PANCIROV)
Skriveno TV: Istina o Facebooku
Ovako sigurnosnu rupu objašnjava hrvatski Facebook:
“Špijunira li nas Facebook?“, najćešće je pitanje skeptika još od osnivanja Facebooka. U Hrvatskoj ima oko 1.400.000 Facebook korisnika, što znači da još ima ljudi koji nisu otvorili svoj račun iz razloga što misle kako ih Facebook špijunira. Glavni urednik WikiLeaksa, Julian Assange, govori u javnosti o zanimljivim i povjerljivim informacijama. Tehnički gledano, Facebook je jedna velika baza informacija i svi ti podaci su jako dobro zaštićeni od vanjskih utjecaja. Međutim, Facebook ima korisnike s većim privilegijama (administratore) koji mogu pristupiti svim tim podacima i pogledati što ih zanima.
A to su, između ostalog, ukupan broj registriranih korisnika određene zemlje, spolna struktura (broj muškaraca i žena), godine rođenja i slično. Svi ti podaci su inače javno dostupni osim ako ih korisnik nije sakrio. No, što je s privatnim porukama? Privatne poruke su dostupne samo između korisnika koji se dopisuju (nisu javne), ali su također zapisane u bazu podataka tako da ih svaki administrator zapravo može pročitati. Dakle, s tehničke strane gledano, Facebook administratori nas mogu špijunirati kao što to može svaki administrator svoje web stranice.
Skriveno TV: Julian Assange: Špijunira li nas Facebook?
Коментари
Постави коментар