Stoljećima su ljudi pokušavali dešifrirati "najtajanstveniji rukopis na svijetu", a neki su nesretnici poludjeli zbog njega. Čiji je to jezik, kakvi su to crteži? Pazite da Vojničev rukopis ne obuzme i vas...
Postoji li knjiga koju je nemoguće čitati? Ako postoji, onda je to Vojničev rukopis. To je knjiga od 235 stranica, pisana čistim rukopisom bez ikakvih pogrešaka, uz mnogo detaljnih crteža. Stručnjaci za srednji vijek, vojni šifranti i najmoderniji kompjuteri provode tisuće sati nad tim tekstom i bezuspješno ga pokušavaju dešifrirati.
Ova je tajna drukčija od svih svjetskih misterija. Nitko još nije dokazao da duhovi, svemirci i Atlantida postoje, ali Vojničev rukopis i te kako postoji. On nije skriven. Pohranjen je na američkom sveučilištu Yale, u odjelu za rijetke rukopise. Svatko ga može prelistati. Međutim, činjenica je da nitko nije uspio otkriti ključ za njega – iako su mnogi poludjeli tražeći ga.
Pismo okultistu
Malo se zna o njegovu porijeklu. Vojničev rukopis je 1912. godine pronašao američki staretinar Wilfrid Voynich u arhivima isusovačkog samostana Villa Mondragone kraj Rima. Za oko mu je zapela grubo izrezana knjiga, veličine 18x25 cm, u uvezu od pergamenta koji se kao "ružno pače" isticao među bogato ukrašenim renesansnim rukopisima.
Voynich je kupio rukopis. Među stranicama je našao jedini čvrsti trag o njegovom porijeklu koji je ikad pronađen - pismo Johannesa Marcusa Marcia, rektora Praškog sveučilišta, upućeno Athanasiusu Kircheru, legendarnom isusovačkom okultistu. Datum na pismu teško je čitljiv, no čini se da je u pitanju 1665. ili 1666. godina. U pismu Marci objašnjava:
"Čim sam primio ovu knjigu, a naslijedih je oporučno od bliskog mi prijatelja, odredih je tebi, dragi moj Athanasiuse, jer bio sam uvjeren da je nitko do tebe ne može pročitati." Kircher je, naime, u to vrijeme pokušavao prevesti egipatske hijeroglife. Također je razvijao "poligrafiju", vlastiti izmišljen i umjetan jezik. Upravo je zbog toga izgledalo da je Kircher jedini čovjek na svijetu koji bi mogao odgonetnuti knjigu. Ipak, nema dokaza da je Kircher proučavao rukopis, a kamoli da ga je odgonetnuo.
Luckasti Rudolf
Marci u nastavku pisma kratko nagađa o porijeklu rukopisa, spominjući da je čuo kako je prvobitno pripadao Rudolfu II, Svetom rimskom caru i kralju Češke. Rudolf II, kaže dalje Marci, platio je za rukopis veliku svotu, 600 dukata, a vjerovao je da ga je napisao engleski učenjak Roger Bacon. I danas se ponekad Vojničev rukopis naziva "šifra Rogera Bacona", prema imenu koji je predložio sam Voynich.
Ako je istina da je rukopis doista iz 13. stoljeća, Bacon, taj pionir srednjovjekovne znanosti, zaista bi mogao biti njegov autor. Zna se da je Bacon izmislio nekoliko šifri, te ih je često koristio kako bi zaštitio svoja djela od očiju svemoćne crkve. Jednom je rekao da "niti jedan znanstvenik zdrave pameti ne bi o svojim rezultatima pisao običnim pismom." Zašto je to zanimalo Rudolfa II?
Car Rudolf je bio vrlo ekscentričan čovjek. Imao je zbirku patuljaka, a u svojoj vojsci je osnovao odred divova. Bio je okružen astrolozima, a najviše je volio igre, šifre i glazbu. Osim toga, plaćao je tiskanje alkemijskih knjiga.
Zato se nagađa da bi autor mogao biti i Englez dr. John Dee, matematičar i astrolog na dvoru kraljice Elizabete, koji je bio stručnjak za šifre i izmislio svoj "anđeoski jezik". Osim toga, Dee se može povezati s Rudolfom II – on je, naime, 1584. godine sa svojim vidiocem Edmundom Kelleyem pobjegao u Češku.
Biljke i zvijezde
Kako dešifrirati rukopis? Prvi dešifranti smatrali su da je logično ako počnu od ilustracija, no ubrzo su uvidjeli da je i to dio misterija. Slike se nalaze na gotovo svakoj stranici rukopisa. Nacrtane su nevješto, no s velikom pažnjom za detalje, kao da ih je slikao opsjednuti amater.
Najbrojnije su ilustracije biljaka. Neke od njih vrlo su prepoznatljive, kao kopriva, dok druge izgledaju kao da su izmišljene. Je li tekst o biljkama medicina ili magija? Je li to alkemijska rasprava o biljnim eliksirima?
Druga vrsta ilustracija daje nam novi trag, jer te slike izgledaju kao astrološke ili astronomske. To su bizarni crteži kružnih zraka koje u sredini često imaju naslikana ljudska lica okružena horoskopskim simbolima i mjesecima. Nikakve astronomske interpretacije ili astrološki sistemi dosad nisu mogli objasniti što slike prikazuju. Označavaju li one možda neke astralne sile koje povezuju svijet biljaka s utjecajem zvijezda?
Gole žene!
Sigurno su najčudnije slike u tzv. "biološkoj" skupini. Te slike prikazuju punašne gole žene u različitim položajima. Neke od njih drže duguljaste predmete, a neke se kupaju ili prolaze kroz nešto što izgleda kao bačva, cijev ili oblak. Možda su to nekadašnji hidroterapijski tretmani? Ili slike plodnosti koje prikazuju maternicu i jajovode? Je li to prirodni proces začeća?
Stotine manijakalno detaljnih ilustracija samo nas još više zbunjuju kad pokušavamo dešifrirati Vojničev rukopis. Neki smatraju da slike čak nemaju nikakve veze s tekstom, nego postoje samo kako bi čitatelja odvratile od pravog puta i "kamuflirale" pravi sadržaj. Ipak, opće je mišljenje da su ilustracije bitne, prije svega zbog njihovih zamršenih opisa i veza s tekstom. Zasigurno njihovi bezbrojni detalji nešto odaju?!
Jedna slika gotovo sigurno prikazuje suncokret, biljku iz Amerike koju je Europa upoznala tek nakon Kolumbova drugog putovanja 1493. godine. Jasniji trag daje nam odjeća nekih likova na ilustracijama, jer je slična stilu koji je vladao u Firenci u 15. stoljeću. Zato neki znanstvenici rukopis ne smještaju u rani srednji vijek Rogera Bacona, nego u renesansu – mnogo bliže vremenu u kojem je živio navodni prvi vlasnik rukopisa, Rudolf II.
Riječi su slova
Zbog toga ima ljudi koji tvrde da je Vojničev rukopis prijevara iz 16. stoljeća, napravljena da izgleda kao dokument iz 13. stoljeća kako bi se izmamilo 600 zlatnih dukata od luckastog Rudolfa. Znači li to da je rukopis hrpa besmislica? Odgovor je: ne! Lingvističke i kompjuterske analize pokazuju da tekst ima smisla. Tako velik tekst može biti napisan na ovakav način samo ako postoji neki jezik kao podloga. Bila to renesansna prijevara ili ne, rukopis o nečemu govori!
Ali o čemu? Mnogi tvrde da je knjiga jedini preostali spomenik izgubljenog i nepoznatog jezika, koji je sličan latinskom ili nekom romanskom jeziku. Ima mnogo ponavljanja, a vrlo je malo riječi koja imaju jedno ili dva slova. Upravo se zbog toga smatra da je rukopis pisan posebnom vrstom šifre, gdje svaka riječ zapravo označava samo jedno slovo, pa je tako pravi tekst mnogo kraći od 235 stranica.
To je jedino oko čega se gotovo svi slažu. Nakon toga se tumačenja granaju unedogled. Elegantan rukopis sadrži dovoljno ponavljanja da dešifriranje izgleda jednostavno, pogotovo kad nam pomažu imena biljaka. No svaki pokušaj ubrzo prerasta u kaos. Koliko je različitih slova ili simbola? Jesu li važne crte koje spajaju slova? Je li rukopis sastavljen od poteza koji nešto znače sami po sebi, kao kinesko pismo? Temelji li se šifra na premetanju ili zamjeni? Je li osnovni tekst na latinskom, engleskom, njemačkom, grčkom ili hebrejskom? Ili, ako potječe iz renesanse, je li napisan na jednom od "umjetnih jezika" popularnih u to vrijeme, kao što je danas esperanto?
Ludi profesor
Prvi koji je mislio da je pronašao odgovor, požalio je. William Newbold, profesor srednjovjekovne filozofije na Sveučilištu Pennsylvania i vladin šifrant u vrijeme 1. svjetskog rata, bio je jedan od prvih kojima je Voynich proslijedio rukopis. Godine 1921. objavio je da ga je uspješno dešifrirao. Njegov je zaključak zaista bio dramatičan - rukopis je napisao Roger Bacon, a u njemu je opisao teleskop i mikroskop, i to nekoliko stoljeća prije njihovog službenog otkrića! "Kozmološki" crteži prikazuju teleskopsku sliku udaljenih nebeskih tijela, a "biološki" crteži, na kojima su gole žene i cijevi, na srednjevjekovni način predočuju spermatozoe i ženske reproduktivne organe.
Otkriće je izazvalo senzaciju. Bacona su proglasili "ocem moderne znanosti". No pojavile su se ozbiljne sumnje kad su stručnjaci za srednji vijek i šifranti pokušali koristiti Newboldov sistem dešifriranja. Newbold je za početak uzeo "ključ" sa zadnje strane rukopisa, a onda ga je uvelike izokrenuo i prilagodio kako bi otkrio poruku o "mnogim vratima". To je povezao s mističnim sustavom Kabale i tako oblikovao rukopis kao kombinaciju hebrejskih slova. Kad tom taktikom nije uspio odgonetnuti rukopis, prebacio se na drugu ideju – da svaki potez pera u svakoj "riječi" (nekad po 20 poteza po slovu!) ima svoje vlastito značenje. Postajući sve opsjednutiji, naučio je katalonski i pročitao na tisuće stranica knjiga na katalonskom kako bi riješio neke manje probleme.
Napokon su znanstvenici shvatili da nisu svjedoci Newboldova trijumfa nego njegova tragičnog pada u ludilo. Newbold je ignorirao cijela poglavlja rukopisa koja nisu imala smisla za njega. Zasebni potezi pera, u koje se on toliko zadubio, u većini slučajeva bili su samo rezultat starenja i propadanja papira! Newboldovi zaključci otkriveni su u pravom svjetlu tek nakon njegove smrti 1931. godine. Opći zaključak: "Newboldov sustav dešifriranja daje poruke koje su zapravo proizašle iz podsvjesne aktivnosti dešifranta, a ne znanstvenika iz 13. stoljeća."
Vojska u potrazi
Pokazalo se da dešifriranje nije samo nevjerojatno teško nego i izuzetno opasno. Bilo to planirano ili ne, taj rukopis je psihološka zamka koja razvija ovisnost. Zato su stručnjaci za srednji vijek počeli u širokom luku zaobilaziti Vojničev rukopis. Raširilo se mišljenje da, čak i ako se uspije dešifrirati rukopis, on neće otkriti ništa pretjerano zanimljivo. Naravno, to je bio vrlo čudan stav, potaknut prije svega neznanjem i strahom.
No vojni šifranti nisu željeli odustati. Kad im kažete "nedokučiva šifra", kao da ste stavili crvenu krpu pred bika. Iako Vojničev rukopis nikada nije službeno označen kao projekt vojne obrane, on je postao i ostao opsesija vojnih šifranata. Najbolje djelo o toj tajni, "Vojničev rukopis: elegantna enigma", napisala je Mary D''Imperio, a knjigu je izdao vojni izdavač koji objavljuje knjige o šiframa. I danas američki vojni stručnjaci provode besane noći nad Vojničevim rukopisom. Je li to samo znanstveni interes? Ili vojska želi iskoristiti zabranjene tajne iz prošlosti?
Dosadašnja "otkrića". Vojničev rukopis je...
1) Rezultat izuma teleskopa i mikroskopa u ranom srednjem vijeku.
Ovo je zaključak Williama Newbolda, koji je prvi tvrdio da je uspješno dešifrirao rukopis 1921. godine.
Ovo je zaključak Williama Newbolda, koji je prvi tvrdio da je uspješno dešifrirao rukopis 1921. godine.
2) Tekst o ginekologiji i kontracepciji
Ovo je mišljenje profesora Leonella Stronga, istraživača sa sveučilišta Yale. Strong je 1945. godine izjavio da Vojničev rukopis potječe iz 16. stoljeća, te je u njemu otkrio raspravu o ženskim bolestima i različitim biljnim kontracepcijskim sredstvima.
Ovo je mišljenje profesora Leonella Stronga, istraživača sa sveučilišta Yale. Strong je 1945. godine izjavio da Vojničev rukopis potječe iz 16. stoljeća, te je u njemu otkrio raspravu o ženskim bolestima i različitim biljnim kontracepcijskim sredstvima.
3) Antički ratni ep
Godine 1978. John Stojko objavio je djelo "Pisma božjem oku: Vojničev rukopis prvi put dešifriran i preveden na engleski". U djelu je objasnio da je temeljni jezik rukopisa arhaični ukrajinski bez samoglasnika, koji je kasnije šifriran. Sadržaj, prema Stojku, prepričava antički građanski rat Hazara u kojem su zaraćene strane bile božje oko i demon s glavom koze.
Godine 1978. John Stojko objavio je djelo "Pisma božjem oku: Vojničev rukopis prvi put dešifriran i preveden na engleski". U djelu je objasnio da je temeljni jezik rukopisa arhaični ukrajinski bez samoglasnika, koji je kasnije šifriran. Sadržaj, prema Stojku, prepričava antički građanski rat Hazara u kojem su zaraćene strane bile božje oko i demon s glavom koze.
4) Posljednji obredi Katara
Leo Levitov objavio je 1987. godine traktat "Rješenje Vojničeva rukopisa – liturgijski priručnik za "obred Endura" katarskog krivovjerja, kulta Isis". Levitov tvrdi da rukopis sadrži tajnu liturgiju za prakticiranje "gladovanja do smrti" srednjovjekovnih heretika Katara. Jezik rukopisa je adaptacija iz 12. stoljeća i kombinacija nekoliko jezika, a slike žena koje se kupaju prikazuju eutanaziju.
Leo Levitov objavio je 1987. godine traktat "Rješenje Vojničeva rukopisa – liturgijski priručnik za "obred Endura" katarskog krivovjerja, kulta Isis". Levitov tvrdi da rukopis sadrži tajnu liturgiju za prakticiranje "gladovanja do smrti" srednjovjekovnih heretika Katara. Jezik rukopisa je adaptacija iz 12. stoljeća i kombinacija nekoliko jezika, a slike žena koje se kupaju prikazuju eutanaziju.
5) Tajanstvena krivotvorina
Ovaj stav najviše se temelji na mišljenju Roberta Brumbaugha iz 1970. godine. On smatra da je Vojničev rukopis napisan krajem 16. stoljeća samo kako bi autori na prijevaru dobili novac od Rudolfa II. Braumbaugh ipak prihvaća ideju da se tekst može dešifrirati, ali da sadržava bezvrijednu alkemijsku raspravu o eliksiru života.
Ovaj stav najviše se temelji na mišljenju Roberta Brumbaugha iz 1970. godine. On smatra da je Vojničev rukopis napisan krajem 16. stoljeća samo kako bi autori na prijevaru dobili novac od Rudolfa II. Braumbaugh ipak prihvaća ideju da se tekst može dešifrirati, ali da sadržava bezvrijednu alkemijsku raspravu o eliksiru života.
Je li ključ na zadnjoj stranici?
Najočitiji put koji vodi rješavanju šifre jesu tri retka običnog teksta na zadnjoj stranici. Nažalost, tumačenja redaka uvelike se razlikuju. Neki kažu da piše: "Roger Bacon dao je ovaj ključ". Drugi vide ovo: "Gore navedene arapske brojke su krive, zato ih ne koristite."
Još jedna važna stvar: u tekstu se često ponavljaju neke riječi i neki znakovi. To nam govori da je autor koristio riječi umjesto slova, ili obratno - da svako slovo označava veću cjelinu, riječ ili slog.
Ponavljanja možemo vidjeti u doslovnom prijepisu, koji izgleda otprilike ovako: "TEKUĆA SIRIJSKA TVAR TEKUĆA TVAR PLUS SIRIJSKA SICILIJSKA PLUS SIRIJSKA SOL... SICILIJSKA PLUS SIRIJSKA PLUS RUSKA AZIJSKA SICILIJSKA SOL TEKUĆA TEKUĆINA."
Psihobiolog G.K. Zipf postavio je pravila koja kažu koliko se često ponavljaju riječi u pojedinim jezicima svijeta. Kompjuterske analize pokazale su da jezik Vojničevog rukopisa prati Zipfova pravila i stoga nalikuje poznatim jezicima.
No, da stvari budu kompliciranije, izgleda da u Vojničevom rukopisu postoje dva vrlo različita jezika. Prvi ih je otkrio kapetan Prescott Currier 1973. godine, pa se stoga zovu "Currier A i B". Nije jasno jesu li to dva različita temeljna jezika (oni koji se dobiju dešifriranjem), dvije različite šifre ili samo dva različita dijalekta istog jezika.
Danas izgleda da je temeljni jezik zapravo prilično "malen", odnosno jednostavan, pa mu je autor namjerno dodao nepotrebne znakove – nule, ponavljanja, lažna slova i slično. Ako je to istina, sad je pitanje kako razviti postupak koji će "odvojiti žito od kukolja".