Vatikan krije najvažnije otkriće savremenog doba?

Vremeplov ili ”hronovizor”, kako su ga nazvali njegovi autori, mogao bi biti jedno od najvećih otkrića čovečanstva – ukoliko se dokaže da postoji. Indicija za sada ima, ali istinu zna samo mali broj najpouzdanijih ljudi Vatikana,
Kada je pedesetih godina prošlog veka u Italiji objavljeno da je konstruisan prvi vremeplov, svet je ostao u šoku. Postojanje tajnog uređaja, koji je praktično omogućavao uvid u događaje iz prošlosti, obelodanio je Fransoa Brune, francuski teolog i autor brojnih knjiga iz oblasti religije i okultizma. U svojoj knjizi ”Nova misterija Vatikana”, Brune je otvoreno istupio rekavši da je njegov prijatelj, benediktanski sveštenik Pelegrino Erneti kreirao uređaj, koji je u formi filmskih slika detaljno prikazivao istorijske događaje! Vest se pronela munjevitom brzinom, ali je pored radoznalosti izazvala i žestoke kontroverze. I zaista, je li moguće da bi jedan katolički sveštenik namerno lagao i obmanjivao javnost? Da li je crkva ta koja sprečava da u javnost prodre istina o životu i dostignućima fra Ernetija? I, uostalom, kakav je to uređaj koji s neverovatnom tačnošću pokazuje istorijske događaje upravo onako kako su se odvijali onda kada su se dogodili?


Vremenska mašina

Otac Pelegrino Maria Erneti (1925–1994) bio je italijanski rimokatolički sveštenik, fizičar, stručnjak iz oblasti autohtone muzike, egzorcista, poznavalac Biblije, ali i brojnih okultnih tema. Priča o fra Ernetiju i njegovom vremeplovu počinje 1950. godine, kada je objavljeno da je sveštenik konstruisao vremensku mašinu pomoću koje je mogao čuti i videti događaje iz prošlosti i to upravo onako kako su se dogodili. Svoju uređaj nazvao je ”hronovizor”.
Prema ocu Ernetiju, hronovizor je bio rezultat dugogodišnjeg rada grupe istraživača, koju su osim njega činili još 12 poznatih naučnika. Njihova imena nikada nisu otkrivena, jer su, kako je Erneti rekao, svi želeli da ostanu anonimni. Erneti je napravio izuzetak samo u dva slučaja otkrivši imena dvojice naučnika, i to onda kada su već bili mrtvi. Jedan od njih bio je XEnriko FermiX (1901–1954), fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, a drugi Verner fon Braun (1912–1977), nemački raketni fizičar i inženjer astronautike.


Upravo onako kako je bilo

Iako detalji o samom uređaju nikad nisu obelodanjeni, otac Erneti otkrio je da se njegov princip rada zasniva na procesuiranju rezidualnog elektromagnetnog zračenja koje je ostalo nakog određenih događaja. Kao takav, uređaj je omogućavao njegovim korisnicima da svojim očima i ušima vide i čuju događaje iz istorije upravo onako kako su se odvijali. Važna komponenta uređaja bilo je tzv. pronalaženje smera, a pokretao se talasnim dužinama svetla i zvuka koje je primao. Unošenjem smernica (datuma odigravanja događaja) ulazilo bi se u skup određenih koordinata koje bi posmatrača odvele na željeno mesto i vreme u istoriji! Na taj način bilo je moguće locirati ne samo događaje, već i značajne istorijske ličnosti. Treća važna komponenta uređaja bio je kompleksan niz uređaja za snimanje, koji su omogućavali beleženje zvuka i slike u bilo kom vremenu i na bilo kom mestu.
PROČITAJTE I… Tajne vatikanske bazilike

Putovanje u prošlost

Erneti je tvrdio da je zahvaljujući hronovizoru bio svedok značajnih istorijskih događaja: uništenja Sodome i Gomore, osnivanja Rima 753. godine p. n. e., Napoleonovog govora, izvođenja (danas izgubljene) tragedije ”Tijestes” u Rimu 169. godine p. n. e., pa čak i samog Hristovog raspeća!
Naravno da su ovakve tvrdnje izazvale burne reakcije, ali je fra Erneti sam objasnio da je celom timu bilo važno da utvrde šta je realnost od onoga što su videli. ”Pre svega smo želeli da utvrdimo da je ono što smo videli autentično”, rekao je Erneti. ”Počeli smo s događajima iz skorije prošlosti o kojima smo imali dovoljno podataka i zapisa. Prvi takav događaj bio je jedan od Musolinijevih govora, a onda smo krenuli unazad. Tako smo došli do Napoleonovog govora u kojem je Italiju proglasio republikom. Zatim smo putovali puno dalje u prošlost, u vreme starog Rima. Prvo smo ‘posetili’ vreme cara Trajana, a onda smo prisustvovali Ciceronovom govoru, u kojem se prvi put javno izjasnio protiv Katilina”.

Izgubljena tragedija

Erneti je rekao da je tom prilikom uočio neznatne razlike u izgovoru latinskog jezika kojim se govorilo u vreme Cicerona u odnosu na latinski koji se danas uči u školama. Zatim su se vremenski putnici ”zabavili”, kako je to Erneti rekao, ”kratkom predstavom”.
Prema rečima fra Ernetija, ceo tim se vratio u 169. godinu p. n. e. gde su odgledali tragediju ”Tijestes” oca latinske poezije Kvintusa Enijusa. To je pozorišni komad koji se s vremenom gotovo u potpunosti izgubio i od kojeg je sačuvan tek mali broj fragmenata. Otac Erneti je, kako je tvrdio, uspeo da rekonstruiše ceo tekst pozorišnog komada i objavi ga u celini onakvog onakav kakav je bio u originalu!

Коментари