Antarktika - Misteriozni kontinent

Nedavne fotografije vulkanskih planina s Antarktika u obliku piramida pokrenule su lavinu špekulacija i teorija zavjere, bez obzira što su iste prirodne tvorevine. Što nam krije Antarktika, pitanje je koje muči mnoge. Mi bismo se usudili reći Antarktika krije mnogo toga ako je suditi po interesu znanstvene zajednice i medija u zadnjih stotinjak godina. Čovjek se otisnuo u svemir, istraživao dubine oceana (koje još uvijek poznaje manje od tri posto), ispitivao unutar kore Zemlje, ali još uvijek o kontinentu koji okružuje južni pol Zemlje znamo malo ili nimalo.

Na mnogobrojne zahtjeve čitatelja koji su nas obasuli pitanjima o navodno čudnovatim pojavama na Antarktiku zajedno s poviješću ovog kontinenta koji je u drugom svjetskome ratu, barem što se tiče interesa nacista, imao određenu mističnu ulogu. Odlučili smo se pozabaviti ovim ledenim kontinentom i razlučiti činjenice od fikcije i teorija zavjere.

Antarktika je nazvana po starogrčkom: Ανταρκτικως,što doslovno znači „suprotno od Arktika.“ Zvanično ovo je jedini kontinent ne nenaseljen ljudima, iko na tom kontinentu postoje mnoge istraživačke stanice u kojima obitavaju ljudi „s drugih kontinenata“ za vrijeme svojih istraživačkih misija.

Antarktika je najhladniji kontinent na planeti, s prosječnom temperaturom od -55 °C. Za vrijeme polarnih noći Sunce se uopće ne diže iznad obzora dok za vrijeme polarnog ljeta ne silazi ispod obzora. Uz obalu je prosječna ljetna temperatura oko -18 °C. Dok je Najniža zabilježena temperatura izmjerena oko zagonetnog jezera Vostok gdje je izmjereno čak -89,2 °C 21.07.1983. godine.

Odnos veličine Europe prema veličini Antarktika

Antarktika je mjesto s najmanje oborina (u ovom slučaju snijega) koji prosječno napada 40 litara po metru kvadratnom što se zvanično smatra pustinjskim količinama oborina. 1972. Godine izmjerena je brzina vjetra od 327 kilometara na sat, i u većini slučajeva ovo je vjetrovit, leden i nemilosrdan kontinent tako da uopće ne čudi trenutačna situacija od „0“ stalnih stanovnika na 14 milijuna kilometara kvadratnih koliko iznosi njegova kvadratura (peti kontinent po veličini na planeti).

Iako je 1959. Sklopljen međunarodni ugovor koji je ovaj kontinent trebao učiniti politički neuhvatljivim i otvoren za sve nacije koji žele na njemu istraživati, to ipak nije tako i interesne zone su napravljene usprkos dokumentu UN-a koji je i ovaj put ostao mrtvo slovo na papiru.

Najveća znanstvena baza na Antarktiku McMurdo

U ljetnom periodu u znanstvenim stanicama na Antarktiku boravi oko 4000 tisuće ljudi dok ih preko zimskog perioda ne bude više od 1000.

Još od vremena Ptolomeja postojalo je uvjerenje da postoji krajnji južni kontinent koji leži na obalama pravog oceana, mnoge antičke karte su pokazivale njegove obrise, čak i cijelu kontinentalnu masu bez ledenog pokrivača.

Jedna od prastarih karata koja prikazuju dio obale ovog kontinenta je mapa Otomanskog admirala Piria Reisa iz 1510. koju je on sklopio kako je sam rekao spajajući prastare karte od doba Ptolomeja i starije u jednu, naravno da bi naše pitanje bilo koje su to karte bile koje je on koristio za predložak svoje karte obala Atlanskog oceana ali Piri Reis je tu tajnu ponio sa sobom u grob kada je dekapitiran zbog sultanove ljutnje.

Druga zagonetna karta južnog kontinenta je ona Oronce-a Fine-a iz 1531., koja ima začuđujuću točnost kartografiranja Antarktika.

No starim točnim kartama ćemo se baviti u nekom od narednih radova, za sada krećemo dalje s isto tako zagonetnim kontinentom.

James Cook koji je nezvanično prvi otkrio južni kontinent

Iako je Terra Australis, ime za južnu neotkrivenu zemlju, pripalo Australiji, ne-zvanično je James Cook otkrio Antarktiku 17.01.1773, no na njega se nije iskrcao, tako da je primat u otkrivanju ovog kontinenta pripao Nijemcu Fabian Gottlieb von Bellingshausen-u s Ruskom ekspedicijom koja je na njega stupila 30.01.1820.

Fabian Gottlieb von Bellingshausen je oficijelno otkrio Antarktik

Admiral Richard Evelyn Byrd, koji je vodio najveću vojnu ekspediciju na južni pol

Jedan od najpoznatijih istraživača Antarktika čiji su radovi izazvali mnoge kontroverze je bio Amerikanac Richard Evelyn Byrd, (kasnije postaje admiral) koji je napravio čak pet ekspedicija na ovaj kontinent između 1926 i 1950.

USS Mount Olymp, zapovjedni brod Richard Evelyn Byrd-a za vrijeme operacije Highjump

Ekpedicija s kojim je admiral Byrd pokrenuo mnoge priče o zavjerama dogodila se 1946. Kada je admiral poveo 4.700 američkih vojnika na južni kontinent u poduhvatu koji je dobio ime „Operation Highjump.“ Ona je javnosti predstavljena kao znanstvena misija (zbilja s toliko vojnika) iako se kasnije, nakon što su u javnost procurile vijesti o pripadnicima ove ekspedicije, prozvana misijom za vojne vježbe i testiranje.

Jedna od podmornica, USS Sennet, za vrijeme operacije Highjump

Kontroverze oko ove vojne vježbe dosežu do apsurda jer je osim gotovo pet tisuća vojnika admiral Byrd sa sobom ponio jedan nosač zrakoplova, podmornice, desantne jedinice, teško naoružanje i mnoštvo konvencionalnog vojnog bojevog naoružanja, što je dosta netipično za neku vježbu. Ekspedicija je trebala trajati osam mjeseci ali je zbog nepoznatih razloga naglo zaustavljena nakon samo dva mjeseca. U samoj ekspediciji bilo je gubitaka ljudstva koje su naknadno opisane kao nesreće pri mećavama, utovarima i istovarima tereta i slično što je još dodatno dalo osjećaj misterije cijeloj stvari, naročito zbog toga jer je Amerika upravo bila izašla iz rata kao pobjednica i imala je jako dobro treniranu vojsku od koje se ne bi očekivalo da ima gubitke u tako trivijalnim slučajevima. No u stranu svim ovim netipičnim izjavama i povijesnim zapisima sam admiral Byrd je svojim izjavama napravio najviše polemike. 05.03.1947. u Čileanskoj tiskovini El Mercurio izašla je slijedeća izjava:

„Admiral Richard E. Byrd je danas upozorio kako bi SAD trebale napraviti mjere protekcije protiv mogućnosti invazije zemlje od strane neprijateljskih letjelica koje dolaze iz polarnih regija. Admiral je objasnio da ne želi nikoga uplašiti, već da je to okrutna realnost da u slučaju novog rata SAD može biti napadnuta od strane letjelica koje lete s jednog ili oba pola. Ova izjava je dio njegovih vlastitih zaključaka koje je dobio u svojim polarnim ekspedicijama, koje je izjavio International News Service-u, kada je govorio o nedavno završenoj operaciji. Byrd je također naveo kako su najvažnije opservacije i otkrića koje imaju veze s potencijalnim efektima vezanim za sigurnost SAD-a. Fantastična brzina s kojim svijet za nas postaje sve manji i manji – dodao je admiral – je jedna od najvažnijih lekcija koje smo saznali za vrijeme ekspedicije na Antarktiku: „Moram upozoriti moje sugrađane da je došao kraj vremenu kada smo mogli napraviti utočište u svojoj izolaciji jer smo smatrali da smo na sigurnoj udaljenosti od opasnosti zbog oceana koji nas okružuju i zemljopisne udaljenosti, i da su polovi garancija naše sigurnosti.“

Operacija Highjump je postala jako omiljena među pobornicima NLO-a, koji su tvrdili i još dana danas tvrde kako je tajna vojna ekspedicija na južni pol trebala istrijebiti od tamo tajne nacističke podzemne baze i da su tako trebali zarobiti leteće diskove Vril klase tajnog društva Thule.

Navodni leteći disk nacista klase Hanebu

Po zagovornicima ove teorije, Adolf Hitler koji je bio zaljubljenik u ezoteriju te da je sam bio član tajnog društva Thule, po istima on nije napravio samoubojstvo 1945. Već je umjesto njega ubijen njegov dvojnik dok se Hitler prebacio u Argentinu i nakon toga u tajnu bazu SS-a na Antarktiku. Prema stavu Roberta Doherty-ja i njegovoj seriji novela pod nazivom „Area 51“ Operacija Highjump je napravljena s ulogom da izbriše nacističku prisutnost na tom kontinentu.

Jedna od fotografija Georgea Adamski-ja snimljene tijekom 1940-1950 koji nalikuju “Hanebu” letjelicama

George Adamski, fotograf čudnih letjelica

Viktor Schauberger je po tvrdnjama mnogih NLO ljubitelja nacistima stvorio kružne letjelice, no od njih su ostali samo njegovi originalni planovi i makete bez motora za takve letjelice

Smatra se da je Viktor Schauberger za Hitlera i njegovu kliku, izmislio anti-gravitacijsku letjelicu, što je još jedna kontroverza, u svakom slučaju njegovi radovi su dijelom ostali sačuvani iako imaju manu, to jest propulzija za njih nije otkrivena iako postoje špekulacije o električnom napajanju istih, no smatramo da je to (zbog nedostataka dokaza) samo puko naklapanje.

Originalni model letjelice Viktor Schauberger-a

Mnoge fotografije navodnih letećih diskova SSE-IV klase ili Hanebu letjelica su se pojavljivale po inetrnetu i jako su nalikovale onima snimljenima po Americi za vrijeme četrdesetih i pedesetih godina prošlog vijeka za masovnih viđenja po cijeloj sjevernoj hemisferi, od kojih su najpoznatije slike George-a Adamski-ja.

Jedna od originalnih fotografija snimljena iz Leteće Tvrđave prikazuje u pozadini formaciju “Foo Fighters-a”

Mnogi masovne pojave NLO-a iznad tla SAD-a (o kojima smo ovdje već pisali) i “neprijateljske letjelice” o kojima je pričao admiral Byrd poistovjećuju s takozvanim “Foo Fighters-ima” koje su saveznički zrakoplovci imali prilike vidjeti iznad Njemačke.

Još jedna fotografija snimljena nad Njemačkom 1945. koja prikazuje u pozadini okruglu letjelicu ili “Foo Fighter-a”

Grb nacističkih polarnih ekspedicija 1938-1939.

Brod Schwabenland po kome je nacistička ekspedicija i dio Antarktika ili zemlja Kraljice Maude dobila ime

U svakom slučaju nacisti su imali dio Antarktika koji su prisvojili sebi za vrijeme „tisućugodišnjeg reich-a“ koji su nazvali Neuschwabenland po brodu koji je korišten u prvoj ekspediciji 1938., danas je to dio kontinenta koji se naziva zemlja Kraljice Maude i koja uglavnom spada pod Norvešku interesnu zonu.

Polarne nacističke baze

Hitlerovi Nijemci su ovaj dio južnog kontinenta zvanično istraživali tijekom 1938-1939. s tri različite ekspedicije.

Dio koji su nacisti prozvali Neueschwabenland, danas zemlja Kraljice Maude

Po zvaničnim zapisima nacisti su željeli pronaći najbolja mjesta za postaje za lov kitova, no to je zvučalo pomalo čudno s obzirom da su nacisti napravili mnoge polarne postaje duboko u kopnu kontinenta, koliko su bili opsjednuti zaposjedanjem ovog kontinenta još i dan danas svjedoče na tisuće zabijenih zastavica sa kukastim križem koje su nacisti revno bacali iz zrakoplova za vrijeme misija.

Nacistički zrakoplov s kojeg su Nijemci kartografirali Antarktiku i uz pomoć kojeg su otkrili područja bez snijega i leda s malim vulkanskim jezerima

Naravno da osim zvaničnih podataka postoje i mnogobrojne špekulacije vezane za ove ekspedicije s kojima se nećemo baviti jer zbog prirode istih nemoguće napraviti dublje istraživanje da bi ih opovrgnuli ili potvrdili.

Je li priroda napravila ove čudne otvore u tlu južnog kontinenta?

Krajnji južni kontinent zaokuplja maštu mnogih znanstvenika i javnosti. Je li ovaj nenaseljeni kontinent samo obični smrznuti komad kopna i mora? Ili Antarktika zaslužuje da se istraživanja fokusiraju na mnoge nepoznanice Antarktika? Otkrijte s nama i donesite svoje vlastite zaključke.

2009. internetom su počele kružiti slike čudnih otvora koji se nalazio na površini ovog kontinenta.

Njihov neobični izgled zabavljao je mnoge teoretičare teorija zavjere i istraživače koji nisu mogli reći u što gledaju.

Jesu li otvori pronađeni na koordinatama: 66 33’11.58”J-99 50′ 17.86”I te na koordinatama: 66 33′ 12,58”J-99 43′ 12,72”I samo prirodne tvorevine nastale devastacijom i utjecajem globalnog zatopljenja ili su umjetne tvorevine? Mi nismo našli valjan odgovor na ovo pitanje, sve što možemo uraditi je objaviti ove slike i njihove lokacije te objasniti neke od najizglednijih teorija vezane za iste.

Jedna od  teorija vezanih za ove pojave uključuje podzemne vulkane i njihove ispušnike, te da je vreli plin otopio led i napravio ovako čudnovate tvorevine. Antarktika je poznata po geološkoj i vulkanskoj aktivnosti i ne bi nas čudilo da u ovome ima istine, naročito zbog činjenice da se ta dva otvora nalaze relativno blizu jedno drugome i da možda zaista pripadaju istom nizu vulkanskih ispušnika.

Druga teorija zastupa mišljenje kako je voda napravila ove vododerine, ali na žalost mi nismo imali priliku vidjeti još ovakvih slika po kontinentu koji zasigurno neće ostati netaknut klimatskim promjenama.

No pregledavajući i druge slike istog područja otkrili smo kako se ono oslobodilo leda, i da je isto prekriveno mnogim malenim jezerima s tekućom vodom što bi možda, potvrdilo pretpostavku da se radi o termalnim izvorima i dodatnoj aktivnosti vulkana koji su otopili vodu, napravili vododerine i tako oblikovali okoliš, no svakako ovaj predio kontinenta zaslužuje više istraživanja, a manje špekulacija.

Jedna od misterija koji su zaokupili znanstvenike na Antarktiku su takozvani „Krvavi vodopadi.“ Znanstveno objašnjenje kaže kako je ovaj vodopad visine zgrade od pet katova uzrokovan probojem ekosustava 2 milijuna godina starih naslaga bakterija koji su uspjele probiti svoj put do oceana nakon klimatskih promjena i zatopljenja.

Ove snimke napravljene su na glečeru Taylor koji se nalazi u suhim dolinama McMurdo. Kada su istraživači 1911. otkrili ove zamrznute vodopade, smatrali su da alge tvore čudnu boju vodopada. Ali stvarna priroda ovih vodopada je zaista u potpunosti drugačija.

Glečer Taylor je prije nekih 2 milijuna godina zarobio malu količinu tečne vode u kojoj se našla zajednica mikroba. Ovi mikrobi su evoluirali potpuno neovisno od ostatka svijeta, skrivena od doticaja planetarne atmosfere debelim naslagama leda.

Zarobljeno jezero ima veliki salinitet, nema izvora svjetla, nema kisika i jako malo topline koja dolazi iz tla kontinenta. Ovi mikrobi bi se mogli nazvati dijelom primordijalne juhe. Istraživači su bili u potpunosti začuđeni ovim „vremenskim kapsulama“ nakon otkrića ovakvih neovisnih i zatvorenih ekosustava, znanstvenici smatraju da bi se isti ili slični mogli naći u glečerima i ledu na Marsu i Europi koja je prirodni satelit Jupitera.

Antarktika je zemlja s mnogim jezerima koji su ostali izolirani pod ogromnim naslagama leda. 14.04.2011. Znanstvenici su pronašli ledom prekriveno jezero Untersee, s mnogim naslagama bakterija i njihovim čudnim stromatolitima.

Ove tvorevine su jedinstvene po starosti jer su milijardama godina stare, dakle oformljene su kada je naša Zemlja bila još relativno mlada planeta.

Daljnjim istraživanjem utvrđeno je kako je ovaj ekosustav star 3 milijarde godina.

Otkriveno je kako su ove bakterije cijano bakterije kojima nije potreban kisik da bi živjele, vrste pronađene u jezeru Untersee su: Phormidium i Leptolyngbya.

Jedan od najčudnovatijih i najzanimljivijih jezera na Antarktiku je Vostok, s mnim su se posebno bavili znanstvenici bivšeg SSSR-a i sadašnje Rusije.

Osim gravitacijskih anomalija koje su pronađene na istočnom dijelu ovog jezera, jako je interesantan i činjenica da je ovo najveće jezero pod ledom na Antarktiku koji se nalazi ispod 3 kilometra leda. Vostok napajaju tekućom vodom dvije sub-glacijalne rijeke. Vostok je od planetarne atmosfere izoliran prije 15 milijuna godina.

No istraživanjem se ustanovilo da se jezero u potpunosti sledilo prije 13.300 godina iz nepoznatih razloga, koje mi možemo povezati sa planetarnom kataklizmom i ledenim dobom koje je tada divljalo diljem planete. Znanstvenici će konačno dospjeti do vode Vostoka u ljeto 2013. kada ćemo konačno otkriti što ovaj izolirani ekosustav krije. Vostok je oligotropičko jezero što znači da su njegove vode super-zasićene kisikom i dušikom i to 50 puta zasićenije od uobičajenih voda na Zemlji.

Najmanja temperatura na planeti je izmjerena baš na ledu jezera Vostok. 21.07.1983 izmjereno je -89 stupnjeva Celzijevih, dok je temperature vode konstantna i iznosi -3 stupnja Celzija.

Za vrijeme bušenja ledenog pokrova Vostoka na velikim dubinama u ledu su otkriveni živi mikroorganizmi Hydrogenophilus thermoluteolus-i,što ukazuje na biosferu koja se može naći uz geo-termalne izvore.

Jezero Vostok sadrži tri puta više vode od Velikog Jezera u Sjevernoj Americi.

Neka od otkrića su sasvim bizarna ali podjednako su interesantna. Ernest Shackelton je zaradio svoje mjesto u povijesti polarnim istraživanjima i svojom nesretnom ekspedicijom brodom Endurance kada je njegov brod sa posadom zaglavio u ledu Antarktike.

No ekspedicija je preživjela zahvaljujući nadljudskom naporu samog Shackelton-a koji je pješke prešao 920 milja u čamcu za spašavanje da bi pozvao pomoć i spasio ljude i brod svoje ekspedicije Nimrod kojom je upravljao 1907. godine.

U malenoj kućici na Cape Royds-u koju je napravila Nimrodova ekspedicija pronašli su savršeno očuvan keks Shackelton-ovog tima. Aukcijom u Christie-su su ovaj keks 104. godine star prodali za 2.500 dolara.