Zašto se Sjeverni pol počeo premještati prema Rusiji i da li je zloglasni HAARP projekt uključen u sve to

Zemljino magnetsko polje ubrzano se mijenja, pa se Sjeverni pol sve više i sve brže udaljava od Kanade i pomiče prema Sibiru

Zbog toga će svjetski magnetski model umjesto 2020. godine, kako je planirano, biti ažuriran već 30. siječnja ove godine.

Naime, Sjeverni magnetski pol je prošle godine premašio Međunarodnu vremensku granicu brzinom od 55 kilometara godišnje, što je tri puta brže nego što se kretao prije 1990. godine.

Iako nije poznat točan razlog zbog kojeg se to događa, znanstvenici pretpostavljaju da je uzrok pomicanje velikog sloja tekućeg metala ispod Kanade.

Britanski geomagnetičar sa Sveučilišta u Leedsu Phil Livermor istaknuo je na sastanku američkih geofizičara kako se čini da položaj Sjevernog magnetskog pola zavisi od dva velika magnetska polja, jednog ispod Kanade i drugog ispod Sibira.

„Kako sada stvari stoje, sibirski pol dobija utakmicu“, zaključio je Livermor.

U najgorem scenariju, zbog ogromnih ubrzanja Zemljino magnetsko polje bi se moglo preokrenuti, tako da Sjeverni pol postane Južni, a Južni Sjeverni. To bi moglo da uništiti globalnu električnu mrežu, a život na površini planeta izložiti većim količinama Sunčevog zračenja.

Srpski geofizičar: Nema mjesta panici

Geofizičar Spomenko Mihajlović za Sputnjik ističe da pomicanje polova nije dramatično i da je ubrzanje magnetskog polja uobičajna pojava.

„Ubrzanje pokazuje da je vektor magnetskog polja Zemlje dinamička kategorija, da se mijenja i na dnevnom nivou. Uvjetovano je eksternim izvorima, kao što je magnetsko polje Sunca, kao i unutrašnjim izvorima. Postoje i tzv. sekundarne promjene, koje traju 100 i više tisuća godina, i velike promjene, tzv. reverzije vektra magnetskog polja Zemlje.“

Mihajlović precizira da kretanje magnetskog pola Zemlje, odnosno odstupanje ose koja prolazi kroz Sjeverni i Južni geografski pol i os koja prolazi kroz Sjeverni i Južni magnetski pol iznosi oko 11,5 stupnjeva. To odstupanje vrši pomicanje tzv. magnetskog pola Zemlje, a na osnovu toga se određuju geomagnetske koordinate za navigaciju.

Na temelju svjetskog magnetskog modela podešavaju se sve navigacije, od „Google mapsa“ na pametnim telefonima, do brodskih sustava, a svjetski magnetski model se ažurira svakih pet godina, kako bi suvremena navigacija pratila promjene u Zemljinom magnetskom polju.

Ukoliko je riječ o normalnoj fazi, pomicanje osi iznosi oko 2,5 kilometara godišnje. Ona međutim može i ubrzati pod utjecajem unutrašnjih i vanjskih promjena.

„Ta pomicanja mogu utjecati na promjene klime na indirektan način, jer magnetsko polje utječe i na cijeli živi svijet, pa tako utiče i na našu atmosferu. Također, ljudi koji su hipersenzitivni, meteoropati, osjećaju te promjene na direktniji način. Inače ih svi osjećamo u ovisnosti od naših psiho-fizičkih parametara.“

Da li se u sve umiješao projekt HAARP?

Na pitanje da li je ovo rapidno ubrzanje magnetskog polja mogao izazvati i projekt HAARP, Stefanović objašnjava da se taj program prije svega odnosi na ispitivanje ionosfere i magnetske sfere, ali ne isključuje ni mogućnost zloupotrebe.

„Na osnovu velikog broja antena koje se nalaze na Aljasci, vrše se opsežna istraživanja. Inače i u opservatoriji u Grockoj već 50 godina se istražuje ionosfera. Hoću reći da istraživanje ionosfere, po bilo kom programu, uključujući i HAARP, samo po sebi ne znači i utjecaj na magnetsko polje Zemlje.“

Međutim, HAARP u sferi teorije zavjere može postati i opasno oružje, koje pored klimatskih, može izazovati i velike promjene na magnetskom polju, kao i pomicanje polova.

„Ali nije ono jedino oruđe koje se može zloupotrebiti za napad na magnetsko polje Zemlje. Deset puta jače magnetsko polje Sunca, sa snažnim sunčevim vjetrom i ogromnom brzinom čestica itekako može izazoveati globalne promjene. Ali upravo nas naše magnetsko polje štiti od takvog utjecaja drugog magnetskog polja.“

Iako su ga više puta pokušavali ugasiti, program HAARP-a i dalje postoji. On i dalje radi, samo se mijenjaju partneri, tj. oni koji participiraju u tom globalnom projektu.

HAARP je istraživački projekat koji kontrolira procese u ionosferi koji mogu izmjeniti učinak komunikacionih i sustava za nadgledanje.

Opremu za projekt na Aljasci čini ogroman broj radio-antena ogromne snage i odgovarajućih instrumenata za detekciju, 180 antena ogromne snage i 6 generatora koji svakodnevno emitiraju više od 3.000.000 wata energije.

Osnovni ciljevi projekta su proučavanje fenomena polarne svjetlosti i radio-komunikacija. Projektom upravlja Sveučilište Aljaska, Američko ratno zrakoplovstvo i američka Ratna mornarica.

(sputniknews.com)